Festival kratkopričašica - Zagorki u čast
Kratka priča je ženskog roda
Kontakt
  • kratkopricasice@gmail.com
Autorice, nastup 2.3.2011.
  • Nela Milijić
  • Renata Jambrešić Kirin
  • Irena Lukšić
  • Manuela Zlatar
  • Julijana Matanović
  • Maja Hrgović
  • Sandra Perić
  • Vesna Biga
  • Zvjezdana Jembrih
  • Mihaela Gašpar
  • Jasna Žmak
  • Tatjana Jambrišak
  • Jelena Zlatar
  • Vera Vujović
Autorice, nastup 8.3.2011.
  • Sanja Lovrenčić
  • Lana Derkač
  • Aida Bagić
  • Neva Lukić
  • Dorta Jagić
  • Sanja Pilić
  • Ksenija Kušec
  • Silvija Šesto
  • Vlatka Jurić
  • Ana Đokić
  • Darija Žilić
  • Renata Valentić
  • Lada Puljizević
Autorice, nastup 2.3.2010.
  • Bagić, Aida
  • Biga, Vesna
  • Brolih, Romana
  • Hrgović, Maja
  • Jagić, Dorta
  • Lukić, Neva
  • Milijić, Nela
  • Perić, Sandra
  • Puljizević, Lada
  • Zlatar, Manuela
  • Žilić, Darija
  • Žmak, Jasna
  • Kodrnja, Jasenka
  • Kušec, Ksenija
Autorice, nastup 8.3.2010.
  • Derkač, Lana
  • Đokić, Ana
  • Gašpar, Mihaela
  • Jambrešić Kirin, Renata
  • Jembrih, Zvjezdana
  • Jurić, Vlatka
  • Kolanović, Maša
  • Lovrenčić, Sanja
  • Lukšić, Irena
  • Lukšić, Milica
  • Valentić, Renata
  • Vujović, Vera
Brojač posjeta
55325
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
ponedjeljak, veljača 22, 2010
Bila je lijepa. Toliko lijepa da je bila najljepša. Podsjećala je na skupocjenu zdjelu koju su ondašnji moćnici međusobno razmjenjivali. Bilo je to pitanje prestiža. Iznutra je bila konkavna. Glazirana. Izvana – oslikana šarenim prizorima: cvijeće, leptiri, sunca, razigrana mladež u vedrim bojama. Po rubovima istetovirana vitičastim ornamentom i inkrustirana sedefom. Imala je dugu plavu kosu i put boje breskve. Oči kao dva svijetlozelena jezera.
Otac ju je, odahnuvši, dao Menelaju, prije no njenu stariju sestru Klitemnestru Agamemnonu. Ono čime su je bogovi obdarili, oduzeli su Klitemnestri i obrnuto, no Helena to nije znala. Samo joj je povremeno bili čudno čemu se vode ratovi i zašto propadaju carstva, a sunce sja.
Menelaj joj je zabranio da priča pred gostima, ali je zato način na koji je ona pripaljivala cigaretu, jela voće ili prebacivala nogu preko noge bio neopisiv. O tome isto jedva da je što znala jer joj je ogledalo služilo da njime hvata zrake sunca i tako očijuka s poslugom.

U Troji su je držali u apartmanu pod ključem. Prepustili su joj luksuzni krevet s baldahinom, svilene haljine, kozmetiku i kućne ljubimce. Zamolili su je da ne šeta gola po balkonu. Sa sitnom djecom, o kojoj isto nitko nije vodio brigu, igrala se pričam ti priču i bacala im slatkiše kroz strijelnice na zidinama. Sluškinje, dok su je kupale, divile su se njenoj koži i pokušavale je umatati u dvorske spletke, no ona nije govorila njihov jezik, a svoj je već pomalo zaboravljala.
Paris je bio još mlađi od nje – jedan od najnedoraslijih likova grčke mitologije. I on je bio plavook i plavokos i isto tako nije imao pojma zašto propadaju carstva, ni zašto se ljuti njegov otac, strašni Prijam. Imao je respekta jedino prema svojoj majci, no ona je bila toliko stara i toliko mudra da mu se uopće nije obraćala. Živio je od ljubavi i lova, vozio brza kola, dok se još moglo, i čaj plaćao Diners karticom svog starijeg brata Hektora. Komplekse iz djetinjstva prikrivao je svojom vedrom naravi.
No, vratimo se Heleni. Njene su je nevjeste izbjegavale u širokom luku jer nije znala ni tkati ni vesti i neprestance se nečem osmjehivala. Nisu razumjele zašto joj se više dopadaju vrpce sa skupocjenih poklona no oni sami. Mimo nje tekla je duboka rijeka povijesti i u njenim hladnim valovima brodići od papira za umatanje bombona nisu umjeli ploviti.

Kad je Odisej s ekipom iskočio iz velikog drvenog čudovišta, Helena je upravo pokušavala isplesti uže od šarenih vrpci i spustiti se niz prozor svoje kule, jer su svi iz grada već bili nekud nestali. Ugledavši ratnike, pomislila je: gle, sigurno pristižu moji budući muževi! (U to vrijeme već je bila udovica). Osmjehnula im se, malo nesigurno. Zatim je nakon mnogih dana dima, vatre i jauka (izgrebli su joj lice i poderali suknju), među prispjelim Grcima prepoznala i svog negdašnjeg muža Menelaja. Malo se uplašila njegova mrkog bradatog lica, ali pomislila je: muškarci su ionako često mrzovoljni te mu približila obraz na poljubac.

Nikad nije shvatila zašto ju je toga časa ubio.


2. listopada 1994.

kratkaprica @ 05:47 |Isključeno | Komentari: 0
PRIČE, ARHIV 2010.
Index.hr
Nema zapisa.